rujan, 2008
Dovoljno je samo na jedan dan usmjeriti pažnju na sebe i svoje ponašanje te ustvrditi koliko brutalnosti moramo svaki put ispoljiti ne bi li u svojim namjerama uspjeli – u pogledu bilo čega. Stojim na ulici i prilazi mi prodavač novina; želi mi tutnuti u ruke najnoviji primjerak jednog dnevnog lista. Odbijam ga, ali on je uporan; kaže da je besplatan. Na kraju, čudi se što ne želim primiti ponuđeno.Okrećem se oko sebe. „Koliko nas to samo na svijetu ima?“, ponovno se u glavi pitam kao u jednom od svojih postova. I svi mi koji trenutno na svijetu postojimo, želimo nešto. Da bi proveli svoje zamisli ne možemo a da ne ispoljimo barem mrvicu brutalnosti prema nekomu ili nečemu. Problem je što i ta mrvica primljene brutalnosti uvijek ima za posljedicu, u nekom obliku, patnju i bol.
Međutim, koga u ovom slučaju proglasiti krivcem? Čovječanstvo se razvija kako se razvija, povećava se broj ljudi na zemaljskoj kugli a s njim raste i brutalnost, naša brutalnost koja nam, od sad pa nadalje, pomaže na putu prema uspjehu u društvu.
Teško je objasniti pojam uspjeha, ali sagledan iz svih kuteva, definitivno da je on u svojoj konačnici prije nešto negativno nego pozitivno i nikako ga ne treba dovoditi u vezu s pojmom sreće. Zašto? Uspjeh je trenutan, u nečemu smo uspijeli nakon što smo se toliko trudili, sreća je varljiva ali traje. Nekada nismo ni svjesni da smo bili ili da smo još uvijek - sretni. Sreća se povezuje uz jednostavan život bez mnogo potreba. Konačno, sreća izvire iz samog našeg bića dok je uspjeh ogledalo osobe u društvu. Uspjeh je trenutak kada smo se u nečemu izdigli iznad drugih, ali u tome nečemu što obično dolazi izvan nas samih. Primjerice, napišemo knjigu koja je s jedne strane nešto duboko intimno naše ali koja, kao vanjsku manifestaciju, izazove redove pred knjižarama; uspjeh može biti i kada uvjerljvo osvojimo vlast na izborima, ponekad i kad zabijemo odlučujući gol ljutom protivniku. U svim tim situacijama kažemo za sebe da smo uspješni.
Međutim, što ako najednom svijet preplave isto tako spretni pojedinci poput vas? Svi su odjednom u stanju napisati zanimljivu knjigu, obnašati vlast i zabiti gol u odlučujućem trenutku. Onda na red dolazi brutalnost. Morate sami dohvatiti svoj uspjeh i svoju slavu jer vam je nitko više neće udijeliti.
Svako poznato lice iz novina i s TV ekrana, pa dobro, i ono nepoznato, izvan svijeta show buissnesa, a koje se osjeća uspjelim u društvu, u taj uspjeh je ugradilo gadljivu dozu brutalnosti. Samo oni znaju kad se to dogodilo, kada su ispoljili brutalnost prema nekomu ili nečemu, a često je to bilo u odlučujućem trenutku po njih i njihov uspjeh. Brutalnost je danas postala naša svakodnevica i ne možemo je više zaobići.
I dalje sam na ulici u centru naše prijestolnice i promatram ljude. Na tramvaju koji prolazi mimo mene uočavam reklamni plakat na kojem me duboko u oči gleda jedna od onih anoreksičnih ljepotica u donjem rublju. I za ovo treba hrabrosti, mislim se prvo u sebi, tako, u donjem rublju lajisati na nekom plakatu po Zagrebu, dok vas neki dripci ne zaderu svojim požudnim rukama. A onda mi nekako dođe u glavu; ne, anoreksična ljepotica je ta koja je brutalna u svom nastupu, jer želi privući pažnju pod svaku cijenu. Gotovo da se može govoriti o brutalnosti nježnosti. Dripci ostaju dripci koji će uvijek reagirati kako uostalom i reagiraju, na njima svojstven način.
Ne čudim se onda, da se jedan marketinški mag dosjetio, i u ovom vremenu posegnuo za mafijom kao onom brutalnom snagom koja vas preko jumbo reklamnih plakata i televizijskih kratkih spotova nastoji privoljeti da kupite određeni proizvod ili uslugu. Jer, brutalnost je danas svuda oko nas, i kao nečemu odveć poznatom spremni ste joj popustiti; tako je uostalom izračunao i marketinški mag.
